Obrazovni menadžment u svom procesu zahtijeva osobu koja ima vrlo izraženu emocionalnu inteligenciju i odlične komunikacijske vještine, posebno kada je u pitanju predškolski odgoj i obrazovanje, jer je upravo ono podložno brojnim promjenama i različitim uvjetima rada. Može se reći da jedan menadžer u sebi nosi ulogu lidera, kontrolora, pregovarača, poduzetnika i ono predstavlja sebe kao osobu koja je spremna na brzo i učinkovito rješavanje nastalih problema. Vođenje u dječjem vrtiću može se na slikovit način prikazati kao dječja zagonetka, u kojoj je potrebno povezati određene točke kako bi se dobilo pravo značenje te zagonetke. I upravo ravnatelj mora biti vješt u povezivanju tih „točaka“ , koje predstavljaju karakteristike vrtića, kako bi na ispravan način uveo promjene koje će biti u skladu s karakteristikama. Istraživanja vezana uz vodstvo u predškolskom sustavu ograničena su na relativno mali broj istraživanja, ne samo da nedostaju istraživanja, već istraživanja u ovom području nisu poduprta teorijama poput vodstva u širem smislu. U radu se navodi sustavan pregled objavljenih recentnih empirijskih istraživanja kojim se želi istražiti kako se u 4 različite države percipira vodstvo u predškolskoj odgojno – obrazovnoj ustanovi te provjeriti postoji li dovoljan broj istraživanja u ovom području odgoja i obrazovanja.