Abstract | Kraniocerebralne ozljede (KCO) obuhvaćaju ozljede kostiju lubanje,
prvenstveno neurocraniuma, i mozga. Traume glave danas spadaju u vodeći
uzrok smrti, što se trauma tiče, osobito kod mlađe populacije. Zbog toga što
od trauma glave najčešće stradaju mlađe osobe, one su jedan od vodećih
javno-zdravstvenih problema u svijetu. Najčešći uzroci koji dovode do
kraniocerebralnih ozljeda su: prometne nesreće, padovi, sportske ozlijede te
ozljede vatrenim oružjem. Kraniocerebralne ozljede dijelimo u dvije skupine:
zatvorene i otvorene. U zatvorene ozljede glave spada: potres mozga,
kontuzija mozga, epiduralni hematom, subduralni hematom te intracerebralno
krvarenje. Kod otvorenih ozljeda glave govorimo o: frakturama kostiju
lubanje, prostrijelnim i ustrijelnim ranama glave te o ubodnim ozljedama
glave. Vrlo često se dogodi da je kraniocerebralna ozljeda spoj dviju ili više
ranije navedenih ozljeda. Dijagnosticiranje kraniocerebralnih ozljeda provodi
se uz pomoć raznih metoda i postupaka kao što je:uzimanje anamneze i
heteroanamneze, neurološki pregled bolesnika, Glasgow koma skala,
rendgenska snimka, kompjuterizirana tomografija (CT), magnetska
rezonanca (MR), te drugo. Medicinska sestra ima vrlo važnu ulogu u skrbi za
bolesnika s kraniocerebralnom ozljedom. Sudjeluje kod neurološkog
pregleda, provodi kompletnu prijeoperacijsku pripremu te posljeoperacijsku
njegu. Kod kraniocerebralnih ozljeda vrlo često se pristupa hitnom kirurškom
zahvatu pa nema puno vremena za klasičnu preoperacijsku pripremu. U tom
kratkom vremenu provode se samo najnužniji postupci za samu operaciju,
dok je postoperativna skrb puno kompliciranija i zahtjevnija. Svaki bolesnik s
kraniocerebralnom ozljedom zahtjeva stručnu i kvalitetnu skrb da bi se
oporavio bez posljedica ili sa što manjim invaliditetom. |