Kraniocerebralne ozljede (KCO) obuhvaćaju ozljede kostiju lubanje, prvenstveno neurocraniuma, i mozga. Traume glave danas spadaju u vodeći uzrok smrti, što se trauma tiče, osobito kod mlađe populacije. Zbog toga što od trauma glave najčešće stradaju mlađe osobe, one su jedan od vodećih javno-zdravstvenih problema u svijetu. Najčešći uzroci koji dovode do kraniocerebralnih ozljeda su: prometne nesreće, padovi, sportske ozlijede te ozljede vatrenim oružjem. Kraniocerebralne ozljede dijelimo u dvije skupine: zatvorene i otvorene. U zatvorene ozljede glave spada: potres mozga, kontuzija mozga, epiduralni hematom, subduralni hematom te intracerebralno krvarenje. Kod otvorenih ozljeda glave govorimo o: frakturama kostiju lubanje, prostrijelnim i ustrijelnim ranama glave te o ubodnim ozljedama glave. Vrlo često se dogodi da je kraniocerebralna ozljeda spoj dviju ili više ranije navedenih ozljeda. Dijagnosticiranje kraniocerebralnih ozljeda provodi se uz pomoć raznih metoda i postupaka kao što je:uzimanje anamneze i heteroanamneze, neurološki pregled bolesnika, Glasgow koma skala, rendgenska snimka, kompjuterizirana tomografija (CT), magnetska rezonanca (MR), te drugo. Medicinska sestra ima vrlo važnu ulogu u skrbi za bolesnika s kraniocerebralnom ozljedom. Sudjeluje kod neurološkog pregleda, provodi kompletnu prijeoperacijsku pripremu te posljeoperacijsku njegu. Kod kraniocerebralnih ozljeda vrlo često se pristupa hitnom kirurškom zahvatu pa nema puno vremena za klasičnu preoperacijsku pripremu. U tom kratkom vremenu provode se samo najnužniji postupci za samu operaciju, dok je postoperativna skrb puno kompliciranija i zahtjevnija. Svaki bolesnik s kraniocerebralnom ozljedom zahtjeva stručnu i kvalitetnu skrb da bi se oporavio bez posljedica ili sa što manjim invaliditetom.