Pivo je prehrambeni proizvod koji spada u kategoriju slabih alkoholnih pića. Proizvodi se od početka povijesti ljudi prije 6000 godina, a prvi ga proizvode Sumerani na području Mezopotamije. Proizvodnju piva usavršili su redovnici u srednjem vijeku, a oni prvi i dodaju hmelj u njega kao vrstu konzervansa. Za proizvodnju piva koriste se četiri osnovne sirovine, a to su voda, ječmeni slad, hmelj i kvasac. Vodu možemo nazvati najvažnijim sastojkom piva jer njena svojstva utječu na kvalitetu piva, a količina dodane vode može odrediti količinu piva i alkoholni udio u pivu. Ječmeni slad otpušta fermentabilne šećere u sladovinu iz kojih nastaje alkohol. Karakterističan gorak okus piva i biljnu aromu daje hmelj koji se u početcima proizvodnje dodavao kao konzervans. Za nastajanje alkohola u pivu su zaslužni kvasci koji svojom fermentacijom proizvode alkohol i ugljikovdioksid. Proizvodnja piva skup je složenih tehnološki postupaka koji se mogu svrstati u tri osnovna koraka: proizvodnja sladovine, fermentacija sladovine te filtriranje i punjenje ambalaže. U procesu proizvodnje sladovine otpuštaju se fermentabilni šećeri iz ječmenog slada, dodaje se hmelj za gorčinu i aromu te se dobivena vodena otopina prokuhava kako bi se sterilizirala i pročistila. Nakon što se sladovina prokuha potrebno ju je ohladiti u što kraćem vremenu, u ohlađenu sladovinu na određenoj temperaturi dodaje se kvasac s čime započinje proces fermentacije sladovine. Fermentacija traje 3 do 12 dana i završava kada su kvasci potrošili fermentabilne šećere i pretvorili ih u alkohol i ugljični-dioksid. Dobiveno mlado pivo odležava kako bi se pročistili okusi i aroma, nakon čega se pročišćava filtriranjem. Zrelo i pročišćeno pivo je spremno za konzumaciju. Pivo konzumirano u umjerenim količinama ima pozitivan utjecaj na ljudsko zdravlje jer sadrži spojeve kao što su polifenoli te vitamine i minerale. Štetnost konzumacije alkoholnih pića dobro je poznata i istražena, a pozitivni učinci se još istražuju.