„Forrest Gump” je postmodernistički film snimljen prema predlošku istoimenog romana Winstona Grooma. Žarište filmske priče fokusirano je na naraciju, odnosno na subjektivno pripovijedanje protagonista Forresta Gumpa koje je u najvećem dijelu retrospekcija. Razmatranjem strukture filma na sintaktičkoj i semantičkoj razini dolazi se do prožimanja tih dviju razina. Štoviše, uslijed njihovog stapanja na motivsko-tematskom planu otvaraju se vrata u svijet simbolizma. Kroz simbolizam, ali i na planovima izraza i sadržaja filmske priče nailazi se na veliko proturječje iz kojeg proizlaze pitanja raznih karaktera i ideje koje su korjenito u sukobu. Sam karakter Forresta Gumpa, ali i njegovo djelovanje stvaraju oprečnost ideja. Njegova dobronamjernost, moralna jasnoća te sklonost spasilačkim pothvatima prema ostalim likovima navode na sagledanje filma kao parabole. S druge strane, kroz prizmu ideologije ista ta dobronamjernost biva zamijenjena doslovnim idiotizmom kojim se želi servirati američka propaganda.