Jedna je od temeljnih karakteristika novinarstva, kao i cjelokupnog medijskog prostora, sloboda djelovanja u svrhu javnosti i njenog interesa. Kako je u prošlosti nerijetko bilo nametano pitanje cenzure od strane države, često opravdano kao glavni element nestabilne države, danas se u demokratskoj i razvijenoj državi, pojavljuje isti problem – pritisci na novinare, prijetnje i fizički napadi, omalovažavanje, ali i nametanje same cenzure pravnim putem, odnosno brojnim sudskim tužbama s kojima se novinara i mediji danas bore, a dokaz tome su zastrašujući brojevi tužba tijekom zadnjih 6 godina. Iako su na snazi Zakon o medijima i Zakon o elektroničkim medijima koji svaki na svoj način propagira slobodu novinara i medija, isti su degradirani – bilo djelovanjem jedan na drugoga, bilo od strane države i javnosti koja ne čini ništa po pitanju poštivanja propisane slobode djelovanja, izražavanja i mišljenja. Kako bismo razmotrili samo stanje medijskog prostora Republike Hrvatske, u ovom završnom radu ćemo definirati prava, obveze i djelovanje novinara i medija sa strane zakona i sa strane struke, a posebnom analizom statistike uvidjet ćemo je li slobodnom novinarstvu uistinu došao kraj – sada ili prije mnogo godina, a da toga nismo niti bili svjesni. Obradom pojedinačnih slučajeva pokušat ćemo odgovoriti na uistinu bitno pitanje – je li pravni sustav u potpunosti protiv medija i sudi li na njihovu štetu?