Abstract | Akutne respiratorne infekcije su najčešće bolesti dječje dobi. One su razlog za više od
polovice posjeta liječniku. Imaju veliku ulogu u pobolu i smrtnosti djece. Čest su razlog
hospitalizacije, a postale su česte i kao bolničke infekcije. Kao i bolesti drugih tjelesnih
sustava, bolesti dišnoga sustava dijele se na akutne (prolazne) i kronične (neprolazne ili
neizlječive).
Uzročnici akutnih respiratornih infekcija su virusi, mikoplazme i bakterije. U
pojedinačnog djeteta vrlo je teško sa sigurnošću povezati određenu kliničku sliku s određenim
uzročnikom i obrnuto. Jedan te isti virus može izazvati u djece iste dobne skupine, vrlo
različite kliničke slike, od najblažih upala nosne sluznice do pneumonije.
Klinička slika varira - može biti od blagog oblika do za život opasne infekcije.
Dijagnostika se postavlja na temelju anamneze, fizikalnog pregleda i laboratorijskih
pretraga-brisa grla, rentgenske slike srca i pluća, bronhoskopije, bronhografije, scintigrafije,
uzv-a, CT-a, zatim spirometrijske pretrage te dopunske pretrage za ispitivanje plinova u krvi,
acidobazni status, EKG i druge.
Najpraktičnija podjela akutnih respiratornih infekcija je na akutne infekcije gornjeg i
donjeg dišnog sustava. U infekcije gornjih dišnih puteva ubrajamo rinitis, sinusitis, otitis,
tonzilofaringitis, laringitis i anginu, dok u infekcije donjih dišnih puteva ubrajamo bronhitis i
pneumonije.
Liječenje akutnih respiratornih bolesti je prvenstveno etiološko (antibiotici ukoliko je
uzročnik infekcija bakterija), opće potporno i simptomatsko. Najvažniji su simptomatski
postupci usmjereni na snižavanje visoke temperature i ublažavanje drugih popratnih
simptoma kao što su glavobolja, grlobolja, otežano disanje na nos, kašalj, zatim osiguranje
optimalne hidracije, pravilne prehrane te odmora.
Na globalnom planu treba pojačati praćenje pojave bolesti uz praćenje virusauzročnika,
zatim povećati znanje i spoznaje o zdravstvenim i ekonomskim negativnim
posljedicama pojave bolesti, povećati obuhvat stanovništva cijepljenjem te ubrzati nacionalne
i internacionalne pripreme na moguće pandemije.
Medicinska sestra ima važnu ulogu u edukaciji pacijenata i njihovih obitelji o bolesti,
o mjerama prevencije te liječenju, osobito simptomatskog liječenja (npr.rehidraciji, povišenoj
tjelesnoj temperaturi, respiratorno fizikalnoj terapiji i sl.). Izuzetno važnu ulogu ima u
prepoznavanju simptomatologije „bolesnog organa“ – ovi podaci su bitni u sagledavanju
bolesti, postavljanju dijagnoze i primjeni adekvatnih mjera liječenja. Posebna je uloga
medicinske sestre u provođenju dijagnostičko-terapijskih mjera kao što su pravilno uzimanje
brisa nosa i grla, pomoć pri intubaciji, asistencija pri pleuralnoj punkciji i dr. |