Zavarivanje je postupak spajanja dva ili više dijelova s ili bez dodatnog materijala u cilju dobivanja nerastavljivog spoja. Svaki zavareni spoj sastoji se od zone taljenja (ZT) i zone utjecaja topline (ZUT). Zavarivanje nije moguće bez unosa energije što uzrokuje promjene u samom zavaru i u zonama oko njega. Izuzetno je bitno da je spoj što jednoličnije kvalitete po svim presjecima (mehanička svojstva, udarna radnja loma, otpornost na trošenje itd.). Veliku ulogu kod zavarivanja ima ljudski faktor. S obzirom na to da ljudi nisu roboti gotovo je nemoguće da se ne pojave nepravilnosti tijekom rada. Nepravilnosti koje se mogu pojaviti prilikom zavarivanja izvedenog taljenjem prema normi HRN EN ISO 6520-1:2007 su:  100 – pukotine  200 – šupljine i poroznosti  300 – čvrsti uključci  400 – naljepljivanje i nedovoljni provar  500 – pogreške oblika  600 – ostale pogreške. [1] Svaka nepravilnost u zavarenom spoju je vrlo opasna i može dovesti do velikih nezgoda ako se na vrijeme ne otkrije i sanira. Iste je moguće otkriti razornim ispitivanjima (DT) ili nerazornim ispitivanjima (NDT). U praktičnom dijelu ovog rada opisan je način izrade dvije različite konstrukcije na kojima su primijenje neke od metoda nerazornih ispitivanja (vizualna, penetrantska i magnetska kontrola).