Ovim radom želi se definirati što je to spektakl te kako se on razvijao. Donose se teze kako prepoznati spektakl te koje su njegove karakteristike. Njegov razvoj, u ovome radu, stavljen je u vremenski raspon od prapovijesti pa sve do Trećeg Reicha. Pokušava se ukazati na to da su spektakl i čovječanstvo neodvojivi jedno od drugog. Oni su se zajedno kroz povijest razvijali, evoluirali te prihvaćali nove tehnologije. Povijesni je pregled u radu podijeljen u dva razdoblja. Prvo razdoblje odnosi se na predmoderno doba u kojem se društvo i spektakl razlažu kao pojave stare koliko i čovjek: od običaja špiljskih ljudi pa do Egipćana, Grka i Rima. Na svakom od navedenih naroda prikazano je primjerima kako se spektakl uvukao u društvo od vojske, kazališta, religije pa do arhitekture. Drugo razdoblje promatranja je moderno doba. Nakon što se u društvu tijekom 17. stoljeća počinje razvijati kritička misao, ali i politička znanost kakva je poznata i danas, paralelno s time i spektakl poprima nove oblike i svrhe. U predmodernom je dobu uglavnom korišten kao oruđe dok u modernom dobu on polako poprima odlike oružja. Razvojem društvenih znanosti spektakl polako postaje sredstvo manipulacije i propagande. Nacisti su koristili spektakl kao moćno oružje te im je kao inspiracija poslužila povijest. U drugome dijelu rada objašnjava se kako su nacisti došli na vlast uz pomoć spektakla. Inspirirani Rimskim Carstvom, upravo su Hitler i Goebbels radili na zavaravanju masa i plasiranju ideja, a sve posredstvom spektakla. Niti jedna sfera života u Trećem Reichu nije izbjegla kontrolu i promjenu od strane nacista te su svaku, na neki način, pokušali učiniti spektakularnijom. U radu je spektaklu i nacistima pristupljeno iz više pogleda, ne samo povijesnog. Nacisti su svesrdno prihvatili nove medije te ih iskoristili za plasiranje svojih ideja. Može se vidjeti kako je radio kao novitet u društvu iskorišten za širenje ideja, a sve pod krinkom informiranja. Film kao društveni fenomen iskorišten je u svrhu propagande. Na primjeru filma Trijumf volje pokazuje se koliko je spektakl učinkovit kao sredstvo širenja ideja i obmane. Navode se i osnovne zadaće filma kao propagandnog alata sa svim elementima koji su potrebni za njegovu uspješnost. Zaključak je rada da je spektakl moćno oruđe koje u krivim rukama, nažalost, postaje oružje što je povijest više puta pokazala.