Film, često zvan sedmom vrstom umjetnosti, i filmska industrija temelje se na međusobnome djelovanju režisera, filma i gledateljstva. Filmovi su sredstva javnih komunikacija, a time odraz društva i vremena u kojemu su nastali. Otkad se pojavljuju, prije više od stotine godina, djeluju na način razmišljanja vrlo velikoga broja ljudi. Mnogima su svakodnevni izvor zabave ili bijeg od stvarnosti i briga. Bilo da je riječ o dokumentarnoj ili igranoj vrsti filma, cilj mu je prenošenje poruke, koja svojim utjecajem potom može promijeniti pogled pojedinca na svijet. Akcijski, horor, kriminalistički, triler ili vestern; svojstvo koje je zajedničko ovim vrstama filmova u kinematografiji je gotovo neizbježna - nasilje. Nameće li se ono ili publika svojevoljno poseže za takvim oblikom sadržaja? Zbog cjelokupne promjene društva uslijed novih tehnologija, mijenjaju se stavovi, želje i potrebe gledateljstva. Pretjerivanje u prostaštvu, upotrebi oružja, grubosti i krvi isprepleteno s crnim humorom, zabavnom glazbom i pametnim razgovorima ono je što prolazi kod publike, barem ako je suditi po jedinstvenome stvaralaštvu Quentina Tarantina. Nasilje je postalo istoznačnicom imena ovoga režisera.