| Sažetak | Cervikobrahijalni sindrom ili drugim nazivom cervikalna radikulopatija je neurološki i degenerativni poremećaj do kojeg dolazi zbog disfunkcije korijena spinalnih živaca koji izlaze iz leđne moždine u vratnom dijelu kralješnice. Najčešći uzročnik nastanaka cervikobrahijalnog sindroma je hernija intervertebralnog diska u cervikalnom dijelu kralješnice i cervikalna spondiloza. Cervikobrahijalni sindrom je izraz koji opisuje bol i ukočenost vratne kralježnice sa simptomima u vratu, ramenom obruču i gornjim ekstremitetima. Može biti povezana s trncima, utrnulošću ili nelagodom u ruci, gornjem dijelu leđa i gornjem dijelu prsa sa ili bez pridružene glavobolje. Nastanak cervikobrahijalnog sindroma također može biti povezan s reumatskim bolestima poput nastanka osteofita, spondiloze, osteoartritisa...
Cervikobrahijalni sindrom možemo podijeliti na akutni, subakutni i kronični oblik. Akutna cervikalna radikulopatija se pojavljuje češće kod mlađih bolesnika, i najčešće je povezana s pomakom intervertebralnog diska, dok se subakutna radikulopatija javlja kod bolesnika koji imaju već postojeću cervikalnu spondilozu, i nemaju prisutne trajne simptome osim povremenih bolova u vratu. Kronična radikulopatija nastaje iz akutne ili subakutne radikulopatije ukoliko one nisu
liječene. Dijagnostika cervikobrahijalnog sindroma započinje uzimanjem anamneze koja nam pomaže da saznamo više pojedinosti o stanju u kakvom je pacijent. Provodi se fizikalni pregled gdje se promatra držanje bolesnika, hod, palpiraju se mišići, ispituju se refleksi i jačina boli.
Osim kliničkog pregleda za dodatnu dijagnozu pacijenta se šalje na rendgen, elektromiografiju i magnetsku rezonancu. Nakon svih dijagnostičkih postupaka i postavljanja dijagnoze kreće se sa fizioterapijskim postupcima koje radi fizioterapeut u svrhu smanjenja boli, očuvanju pokretljivosti, jakosti mišića i olakšanog izvođenja aktivnosti svakodnevnog života. Fizioterapeut radi fizioterapijsku procjenu bolesnika i izvodi niz testova za procjenu zdravlja bolesnika (MMT, opseg pokreta, VAS skala boli). Postupci koje fizioterapeut radi sa pacijentom su krioterapija, parafinska terapija, manualna trakcija, dekompresivna terapija, IFS, TENS. Nakon fizioterapijske procjene prelazi se na vježbe koje moraju biti usmjerene na bolesne ekstremitete. Izvode se vježbe za rame, lakat, šaku i prste. Ciljevi su ojačati oslabljene mišiće, povećati opseg pokreta u ramenu, laktu i šaci. |
| Sažetak (engleski) | Cervicobrachial syndrome or also called cervical radiculopathy is a neurological and degenerative disorder that occurs due to dysfunction of the roots of the spinal nerves that exit the spinal cord in the cervical spine. The most common cause of cervicobrachial syndrome is an intervertebral disc herniation in the cervical spine and cervical spondylosis. Cervicobrachial syndrome is a term that describes pain and stiffness of the cervical spine with symptoms in the neck, shoulder girdle, and upper extremities. It may be associated with tingling, numbness, or discomfort in the arm, upper back, and upper chest with or without an associated headache. The onset of cervicobrachial syndrome may also be associated with rheumatic diseases such as osteophytes, spondylosis, osteoarthritis... Cervicobrachial syndrome can be divided into acute, subacute and chronic forms. Acute cervical radiculopathy occurs more frequently in younger patients, and is most commonly associated with intervertebral disc displacement, while subacute radiculopathy occurs in patients who already have pre-existing cervical spondylosis, and have no persistent symptoms other than occasional neck pain. Chronic radiculopathy arises from acute or subacute radiculopathy if they are not treated. Diagnosis of cervicobrachial syndrome begins with taking a medical history that helps us learn more about the patient's condition. A physical examination is performed where the patient's posture, gait, muscles are palpated, reflexes and pain intensity are examined. In addition to the clinical examination, the patient is sent for X-rays, electromyography and magnetic resonance imaging for additional diagnosis. After all diagnostic procedures and making a diagnosis, he starts with physiotherapeutic procedures performed by a physiotherapist in order to reduce pain, preserve mobility, muscle strength and facilitate the performance of daily life activities. The physiotherapist performs physiotherapy assessment of the patient and performs a series of tests to assess the health of the patient (MMT, range of motion, VAS pain scale). The procedures that the physiotherapist works with the patient are cryotherapy, paraffin therapy, manual traction, decompression therapy, IFS, TENS. After the physiotherapy assessment, we move on to exercises that must be aimed at the diseased extremities. Exercises for the shoulder, elbow, fist and fingers are performed. The goals are to strengthen weakened muscles, increase the range of motion in the shoulder, elbow and hand. |
