Sažetak | Palijativna skrb model je skrbi koji se primjenjuje kod pacijenata koji su u terminalnom stadiju ili boluju od neizlječivih bolesti na čije simptome klasična kurativna medicina više nema željeni učinak. Ciljevi skrbi umjesto izlječenja i produljenja života, usmjereni su na uklanjanje neugodnih i bolnih simptoma. Provodi ju multidisciplinarni tim, a interdisciplinarnim i holističkim pristupom pacijentima i obitelji osigurava potporu u obliku fizičke, psihološke, duhovne i socijalne skrbi. Cilj rada je prikazati zabilježene učinke fizioterapijskih postupaka na kvalitetu života kod palijativnih pacijenata i njihovih obitelji analizom dostupne literature. Iako palijativna skrb nije namijenjena samo osobama starije populacije, demografski podaci ukazuju na porast starog stanovništva, uz istovremeno smanjenje brojnosti mlade populacije. Takav trend zahtjeva razvoj strategija i metoda koje osobama s kroničnim tijekom bolesti omogućuju kvalitetniji životni vijek. Fizioterapeut ima važnu ulogu u palijativnoj skrbi te nastoji očuvati funkcionalnost i dostojanstvo pacijenta s naglaskom na sanaciju boli. Primjena palijativnih principa u kliničkoj praksi omogućuje individualizirani pristup pacijentu koji je usmjeren na kvalitetu umjesto kvantitetu života uz očuvanje autonomije i dostojanstva. Omogućuje sudjelovanje pacijenta u planiranju postupaka, što podrazumijeva dobru komunikaciju svih zdravstvenih i ne zdravstvenih stručnjaka uključenih u skrb, kao i informiranost pacijenta. Uz bol koja je najčešći fizički simptom palijativnih pacijenata, često je prisutna i totalna bol koja je produkt fizičke, psihičke i duhovne boli koju pacijent osjeća. S obzirom na potrebe pacijenta, mogućnosti i okruženje u kojem se provodi, palijativna skrb može se provoditi na više razina: palijativni pristup, opća palijativna skrb, specijalistička palijativna skrb i centri izvrsnosti. Tim koji skrbi za pacijenta nastoji pružiti skrb interdisciplinarnim pristupom koji implementira različite postupke i metode zdravstvenih stručnjaka uključenih u skrb. Svaki od članova tima pristupa problemu s različite točke gledišta, no sve intervencije su usmjerene na razinu kvalitete života i održavanje iste sve do trenutka smrti. Fizioterapijski postupci usmjereni su na očuvanje funkcionalnosti, pozicioniranje, uklanjanje boli i ostalih neugodnih simptoma te prevenciju mogućih komplikacija koje nastaju kao posljedica dugotrajnog mirovanja. Metode i intervencije koje se koriste uključuju: procjenu, pravilno pozicioniranje, aktivne, pasivne i aktivno potpomognute vježbe, vertikalizaciju,, masažu, trening hoda, edukaciju o upotrebi pomagala, edukaciju o metodama upravljanja energijom tijekom dana i sve ostale postupke koji pozitivno utječu na pacijentovo stanje. Intervencije se prilagođavaju pacijentovim mogućnostima i željama, a kao dopuna terapiji po potrebi se uključuju specijalne tehnike te pasivne metode poput elektroterapije i termoterapije. Naglasak je na održavanju pacijentu važnih funkcija kao što su samozbrinjavanje i što veća samostalnost u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Osim na fizičke komponente, fizioterapijski postupci pozitivno utječu na psihičke komponente zdravlja, naročito ako pacijent aktivno sudjeluje u planiranju terapije te određivanju ciljeva u dogovoru s fizioterapeutom. |
Sažetak (engleski) | Palliative care is a model of care that is applied to patients who are in the terminal stage or suffer from incurable diseases whose symptoms of classical curative medicine no longer have the desired effect. The goals of care, instead of curing and prolonging life, are aimed at eliminating unpleasant and painful symptoms. It is carried out by a multidisciplinary team, and with an interdisciplinary and holistic approach, it provides support to patients and families in the form of physical, psychological, spiritual, and social care. The paper aims to show the recorded effects of physiotherapy procedures on the quality of life of palliative patients and their families by analyzing the available literature. Although palliative care is not intended only for the elderly population, demographic data indicate an increase in the old population, with a simultaneous decrease in the number of the young population. Such a trend requires the development of strategies and methods that enable people with a chronic course of the disease to have a better quality of life. The physiotherapist plays an important role in palliative care and strives to preserve the functionality and dignity of the patient with an emphasis on pain relief. The application of palliative principles in clinical practice enables an individualized approach to the patient that focuses on quality instead of quantity of life while preserving autonomy and dignity. It enables the participation of the patient in the planning of procedures, which implies good communication between all health and non-health professionals involved in care, as well as patient information. In addition to pain, which is the most common physical symptom of palliative patients, total pain is also often present, which is the product of physical, psychological, and spiritual pain that the patient feels. Considering the needs of the patient, the possibilities, and the environment in which it is carried out, palliative care can be carried out at several levels: palliative approach, general palliative care, specialist palliative care, and centers of excellence. The patient care team strives to provide care with an interdisciplinary approach that implements the various procedures and methods of the health professionals involved in the care. Each of the team members approaches the problem from a different point of view, but all interventions are aimed at the level of quality of life and its maintenance until the moment of death. Physiotherapy procedures are aimed at preserving functionality, positioning, removing pain and other unpleasant symptoms, and preventing possible complications that arise as a result of prolonged rest. The methods and interventions used include assessment, proper positioning, active, passive, and actively assisted exercises, verticalization, massage, gait training, education on the use of aids, education on energy management methods during the day, and all other procedures that positively affect the patient's state. Interventions are adapted to the patient's possibilities and wishes, and special techniques and passive methods such as electrotherapy and thermotherapy are included as a supplement to the therapy. The emphasis is on maintaining important functions for the patient, such as self-care and as much independence as possible in performing daily activities. In addition to the physical components, physiotherapy procedures have a positive effect on the psychological components of health, especially if the patient actively participates in planning the therapy and setting goals in agreement with the physiotherapist. |