Sažetak Razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije, pokrenuo je i omogućio muzejima
širu promidžbu i dvosmjernu komunikaciju s publikom. Disciplinarni temelj muzeologije u
polju informacijskih i komunikacijskih znanosti vidljiv je u samim strukturama široko
rasprostranjenih sustava za organizaciju i prezentaciju muzeja i građe koju posjeduje. Do
upotrebe informacijsko-komunikacijske tehnologije, komunikacija u muzejima bila je
uglavnom jednosmjerna. Rezultat komunikacije koji je kroz izložbu posredovan publici mogao
se iščitati refleksijom na postavljenu izložbu i ponekom zabilješkom u knjizi dojmova. Stoga
se ova doktorska disertacija bavi oblicima komuniciranja muzeja i kulturne baštine koja se u
njima čuva. Posebno su obrađene i analizirane promjene komunikacijskih obrazaca i
komunikacijskih kanala kroz migraciju artefakata u digitalni prostor. O inovativnim oblicima
komuniciranja muzeja s publikom u empirijskom istraživanju prikupljena su mišljenja, stavovi
i prijedlozi stručnjaka, kustosa i muzeologa. Također je anketnim ispitivanjem obrađen i ciljani
uzorak publike koji posjećuju muzeje, bilo virtualno putem društvenih mreža, bilo u realnom
vremenu u samom muzeju odnosno izložbi. Ne postoji niti jedan aspekt rada muzeja koji nije
povezan s komunikacijom. Znanstveni doprinos ovog rada je stvaranje holističkog modela
muzejskog komuniciranja s javnosti (publikom). Sukladno razvoju ICT-a utjecaj na rad i
položaj muzeja u suvremenom svijetu se mijenja i u pogledu muzejskih komunikacijskih medija
i u pogledu obrazaca promidžbe muzeja, a posebno se mijenja odnos s posjetiteljima. Bežična
digitalna tehnologija postala je dostupna većini stanovništva i utjecala je na promjenu položaja
muzejske publike koja od pasivnog konzumenta postaje aktivni sudionik i sukreator muzejskih
projekata i aktivnosti, što je komunikaciju muzeja s društvenom zajednicom proširilo i
obogatilo.
Daljnji znanstveni doprinos informacijskim i komunikacijskim znanostima jest razvijanje
muzejske komunikacije kao grane informacijskih i komunikacijskih znanosti koja bi
uključivala sve sastavnice – grane informacijskih i komunikacijskih znanosti do sada:
muzeologiju, komunikologiju, odnose s javnošću, informatiku, informacijske sustave, te
arhivistiku i dokumentalistiku.
Uloga muzeja se dramatično promijenila u posljednjih nekoliko decenija. Zbog
kontinuiranog razvoja moderne tehnologije (ICT) i entuzijazmom koji proizlazi iz dolaska ere
digitalizacije, tradicionalnog modela muzeja na trodimenzionalnim eksponatima i artefaktima,
trenutno ostavlja dovoljno prostora za nova tehnološka poboljšanja, potičući muzejske
institucije da revolucioniraju svoju ulogu u društva u potpunosti. Danas muzeji služe brojnim
raznolikim namjenama. Ne samo što jesu i postaju javno mjesto okupljanja ljudi iz okoline, ali
služe i važnim istraživačkim ciljevima, postajući sve dostupniji za sve veći broj amaterskih
istraživača i znanstvenika.
Iz tih razloga, muzeji su sada postali dominantna ekonomska snaga u globalnom
društvenom krajoliku. To neizbježno potiče muzejske djelatnike da se bave jedinstvenim i
inovativnim pristupima koji im dopuštaju međusobno djelovanje i suradnju s drugom sličnim
institucijama u svijetu, da se bave posjetiteljima, njihovim interesima i potrebama, te
očekivanjima, okolnim okruženjem, a istovremeno krećući se prema svojoj glavnoj misiji:
stvaranju kulturne vrijednosti za dobrobit nacije i ljudske populacije uopćeno. Od muzeja se
očekuje stalni angažman u poduzimanju sve inovativnijih aktivnosti jer oni moraju imati
kapacitet da djeluju na održiv način, interaktivno i angažirano, ne samo s obzirom na njihovu
javnost – publiku nego i na cjelokupno društvo.Upravo u ovom slučaju inovativni alati, kao što
su nove informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) definitivno imaju središnju ulogu u
procesu promjena, pozicionirajući se kao glavne odrednice stalnog i nadolazećeg
transformacijskog vala koji obuhvaća sve institucije kulturne baštine.
Pojavom pandemije Covid-19, otvara se novi teren u području „digitalne kulture“, s
obzirom na to što je digitalna tehnologija velika pokretačka snaga. Pandemijska kriza pokrenula
je procese transformacije u radu muzeja. Kako je pod utjecajem razvoja ICT-a već započeo
proces transformacije stvorili su se uvjeti za dugoročne promjene u budućem poslovanju muzeja
i ostalih institucija, nositelja kulturnih aktivnosti u društvu. Digitalna evolucija bila je na djelu
u obliku povećanih aktivnosti muzeja na društvenim mrežama, u obliku različitih digitalnih
inovacija, inicijative za novim obrazovnim i komunikacijskim strategijama. Pokazala je da
muzeji trebaju biti spremniji na krizne situacije te dodatno poraditi na svojoj mrežnoj prisutnosti
nudeći dobro promišljen, funkcionalan i interaktivan sadržaj.
Sažetak (engleski) The role of the museum has changed dramatically in the last few decades. Due to the
continuous development of modern technology (ICT) and enthusiasm stemming from the
advent of the digital age, the traditional museum model on three-dimensional exhibits and
artifacts currently leaves ample room for new technological improvements, encouraging
museum institutions to revolutionize their role in society. Today, museums serve a wide variety
of purposes. Not only are they and are becoming a public gathering place for people from the
surrounding area, but they also serve important research goals, becoming more and more
accessible to an increasing number of amateur researchers and scientists.
For these reasons, museums have now become the dominant economic force in the global
social landscape. This inevitably encourages museum staff to pursue unique and innovative
approaches that allow them to interact and collaborate with other similar institutions around the
world, to address visitors, their interests and needs, and expectations, the environment, while
moving towards their main mission: creating cultural value for the benefit of the nation and the
human population in general. Museums are expected to be constantly engaged in increasingly
innovative activities because they must have the capacity to act in a sustainable way,
interactively and engaged, not only with regard to their public – the audience but also to society
as a whole. It is in this case that innovative tools such as new information and communication
technologies (ICT) definitely play a central role in the process of change, positioning
themselves as the main determinants of the ongoing and upcoming transformation wave that
encompasses all cultural heritage institutions.
With the advent of the Covid-19 pandemic, a new field in the field of „digital culture“ is
opening up, given that digital technology is a great driving force. The pandemic crisis has
started the process of transformation in the work of the museum. As the process of
transformation has already begun under the influence of the development of ICT, conditions
have been created for long-term changes in the future business of museums and other
institutions, bearers of cultural activities in society. Digital evolution has been at work in the
form of increased museum activities on social media, in the form of various digital innovations,
initiatives for new educational and communication strategies. It showed that museums need to
be more prepared for crisis situations and further work on their online presence by offering
well-thought-out, functional and interactive content.
Ključne riječi
komunikacijski modeli muzeja
spiralni model muzejske komunikacije
muzej tijekom pandemije Covid-19
ICT-a i promjene komunikacije muzeja s publikom
stavovi posjetitelja o komunikaciji s muzejom potpomognute ICT-om
temeljni komunikacijski kanal muzeja putem društvenih mreža
inovacije u muzejima
interkulturalna komunikacija.
Ključne riječi (engleski)
museum communication models
spiral museum communication model
museum during the Covid-19 pandemic
ICT and changes in museum communication with audiences
visitor attitudes about ICT-assisted museum communication
fundamental museum communication channel through social networks
museum innovations
intercultural communication.
