Pakiranje je praktički postalo neizostavan dio procesa u modernoj proizvodnji hrane. Glavna svrha pakiranja hrane je zaštititi sadržaj hrane od kontaminanata i oštećenja uzrokovanih izlaganjem vanjskom okruženju. Posebna pozornost posvećuje se održanju kvalitete zapakiranog proizvoda kroz određeni period. Kako bi se poboljšala učinkovitost materijala za pakiranje, dodatno su razvijeni aditivi, kao što su antioksidanti, stabilizatori, maziva i antistatici. Međutim nerijetko se ustvrdilo da i ambalaža sama po sebi može predstavljati izvor kontaminacije migracijom tvari iz ambalaže u zapakiranu hrenu. Pred prehrambenu industriju postavljaju se sve stroži kriteriji za kvalitetu hrane, što direktno implicira potrebu za novim materijalima, novim postupcima proizvodnje i posebno, potrebna je primjena visokosofisticirane opreme u ispitivanju kvalitete ambalaže. Ambalaža mora štititi sadržaj koji posjeduje u čitavom procesu od početka pakiranja, pa sve do transporta, skladištenja i prodaje do očekivane upotrebe od strane potrošača. Ujedno treba omogućiti besprijekornost proizvoda, sačuvati ga od rasipanja, degradacije i drugih oblika oštećenja, zaštititi od kemijskih i mikrobioloških promjena, mijenjanja organoleptičkih svojstava i sastava hrane. Također ne smiju dolaziti do štetnih migracija koje predstavljaju opasnost za potrošače i okolinu. U praktičnom dijelu prikazan je postupak ispitivanja sadržaja kositra i olova u limenoj ambalaži atomskom apsorpcijskom spektrofotometrijom kojom se osigurava sigurna primjena metalne ambalaže u proizvodnom procesu visoko razvijenih tehnologija u prehrambenoj industriji.