Koncept završnog rada zamišljen je kao ciklus fotografija u kojem se manifestira podvojenost ljudskog karaktera u apsolutnoj simultanosti gestakulacije u dva ili više prizora koji se zbivaju na različitim prostornim točkama pozadine, te time potičući distorziju. Presudan je trenutak u kojem sam odlučila realizirati seriju od 17 fotografija koje odražavaju moje shvaćanje odnosa ljudskog tijela prema prostoru, ali i psiho-fizičke napetosti u reflekciji izmeĎu dvije ili više tjelesnih materija. Za to je svakako zaslužno istraživanje literature i osvrt na teorijsku podlogu umjetničkih pokreta i težnju umjetnika koji su djelovali početkom 20. st. u Italiji – futurizma i nadrealizma, koji su mi postali okosnica i osnovno polazište o promišljanju onoga što je izvan dosega osjetila, tj. izvan fizičkoga svijeta. Samim time u realizaciji vizije na tehničkoj razini odlučila sam se za složeniju tehniku dinamičkog fotografiranja efektne fotografije na kojoj se pokret uistinu doživljava. Najjednostavnije rečeno, efekt se postiže zamućivanjem pozadine što se tehnički izvodi uz dulje trajanje ekspozicije.