Sažetak | Masovni mediji pojava su bez koje je današnji svijet nezamisliv. Stjepan Malović (2014: 69) govori kako nastaje problem kada se masovne medije izjednačava s masovnim komuniciranjem, pri čemu potonji pojam opisuje kao isporučivanje informacija većem broju publike, dok masovne medije vidi kao oblike komuniciranja koji doseţu brojnu publiku. Sve u svemu, masovni mediji neizostavni su segment suvremenog društva, a njihov utjecaj iznimno je snaţan. U takvu skupinu medija pripadaju i online mediji, koji su već uvelike nadjačali tradicionalne medije poput novina. Njihova dostupnost svakome i u bilo koje vrijeme svakako je najveća prednost. TakoĎer, online novinarstvo nešto je čime se gotovo svatko zainteresiran moţe baviti. Neke od najvećih prednosti online novinarstva svakako su povezanost, multimedijalnost i interaktivnost. Nadalje, moţda i najspecifičnijom granom novinarstva moţe se nazvati sportsko novinarstvo, a tu specifičnost potkrepljuje i misao američkog sportskog novinara Billa Simmonsa (https://www.nytimes.com/2005/11/20/fashion/sundaystyles/that-sports-guy-thrives-online.html, prev. N.G.) koji govori kako sportski novinari ne mogu biti objektivni jer su i oni sami navijači. TakoĎer, druga mišljenja govore kako je sportsko novinarstvo moţda i najjasnije odreĎeno od svih novinarskih grana, a Malović (2005: 305) kaţe da tajna ovog novinarskog ţanra leţi i u opijenosti sportom onih koji o njemu pišu. Ipak, strast i opijenost nekom tematikom nisu – i nikada ne smiju postati – razlozi izbjegavanja etičkih i profesionalnih standarda. Novinarstvo općenito posjeduje veliku moć utjecaja na publiku, no to moţe tek uz potrebnu slobodu i u povoljnim društvenim uvjetima. Svaki novinar, bez obzira na područje kojim se bavi, duţan je pridrţavati se odreĎenih profesionalnih standarda. Mnoga su mišljenja oko njihove podjele, no Malović (2005) ih jednostavno odreĎuje kao istinitost, poštenje, točnost, uravnoteţenost i nepristranost. Unatoč jasnim standardima i etičkim načelima kojih bi se svaki novinar trebao drţati, europska medijska scena pokazuje da to nije uvijek tako. Europski medijski prostor tema je koja svakako zasluţuje zasebni rad. Ukratko, Europa je podijeljena na četiri medijska modela (Terzis 2008: 1). Pritom se sjevernoatlantski ili liberalni, kojem pripadaju i Sjedinjene Američke Drţave i Kanada, i sjevernoeuropski ili demokratski korporativistički smatraju primjerima dobre, a mediteranski i istočnoeuropski ili postkomunistički primjerima loše profesionalne prakse. Zanimljiva je pozicija Hrvatske koja političkim i društvenim nasljeĎem pripada istočnoeuropskom, no posjeduje i primjese mediteranskog modela. U konačnici, primjeri liberalnog modela i hrvatskih online medija pokazuju kako novinarski pristup hrvatskoj nogometnoj sceni ukazuje na brojne sličnosti, odnosno pokazuje kako hrvatska
sportska novinarska scena ne odstupa mnogo od one koju mnogi stručnjaci vide kao glavnim primjerom izrazite profesionalnosti. |