Intrakranijska aneurizma (IA) stečena je deformacija stijenke moždanih krvnih žila koja najčešće nastaje na bifurkacijama arterija baze mozga, a pojavljuje se na arterijama Willisova arterijskog prstena. Prema morfologiji IA se dijele na sakularne, fuziformne i disecirajuće. Razvojem kirurgije u 19. stoljeću i neurokirurgija se počinje razvijati u sklopu same kirurgije, a zatim i kao samostalna grana medicine posvećena liječenju živčanog sustava kirurškim metodama. Za napredak neurokirurgije u Hrvatskoj najviše je zaslužan dr. Danko Riessner koji je uz pomoć Rockeffelerove zaklade studirao u neurološko-neurokirurškom centru u Berlinu gdje je savladao operacijske tehnike u neurokirurgiji. Sestrinstvo se u neurokirurgiji počelo pojavljivati kao odgovor na napredak u području neurokirurške djelatnosti, ali i kao potreba za brigom ozlijeđenih tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. Sestrinstvo u neurokirurgiji službeno je prepoznato kao disciplina 1968. godine osnivanjem Američkog udruženja neurokirurških medicinskih sestara (AANN). Faktori rizika za nastanak intrakranijskih aneurizmi su brojni s time da su neki prisutni već pri rođenju, dok se drugi razvijaju tijekom života. Većina IA se klinički ne manifestira sve dok ne dođe do rupture i krvarenja. Prilikom rupture IA dolazi do krvarenja odnosno do SAH-a koji može imati smrtnost do 50% ili ostaviti trajne i teške neurološke deficite zbog oštećenja moždanog tkiva. Komplikacije rupture aneurizme su: vazospazam, ponovno krvarenje, hidrocefalus, pojava epileptičkih napadaja i hiponatrijemija s hipovolemijom. Kao zlatni standard u dijagnosticiranju IA smatra se angiografija, ali se također u dijagnostičke pretrage ubrajaju i kompjutorizirana tomografija i magnetna rezonancija te novija metoda dijagnostike IA: magnetna rezonancijska angiografija. Svrha pripreme pacijenta za zahvat je osiguranje najbolje moguće fizičke, psihičke, duhovne i socijalne spremnosti za zahvat. Svrha poslijeoperacijske njege je što prije postići stanje u kojem će bolesnik samostalno zadovoljavati svoje potrebe. Ranom se rehabilitacijom nastoji poboljšati motorni, kognitivni i funkcijski oporavak te prevencija i liječenje komplikacija, a to znači da se sa rehabilitacijom započinje tijekom akutne faze bolesti. Kod procjene kvalitete života kod bolesnika sa intrakranijskim aneurizmama najčešće se koriste dvije skale za procjenu, a to su SF-36 skale kojima se ispituje mišljenje pacijenta o njegovom vlastitom zdravlju i bolnička skala za procjenu anksioznosti i depresije.