Željeznički promet definira se kao prijevoz robe i putnika željeznicom. Teretni promet se odvija vlakovima, prema potrebi sastavljenima od različitih vagona, te se samim time može prevoziti privatnim željeznicama (rudarska, industrijska, lučka ). Javna željeznica može obavljati međunarodni raznovrstan teret. Također se sklapaju posebni vlakovi za prijevoz kontejnera, rasutog tereta, tekućina, automobila, životinja. Putnički promet se odvija najčešće prema voznom redu. Javni prijevoz tereta i putnika odvija se javnim željeznicama dok je prijevoz za potrebe pojedinog vlasnika domaći, regionalni, lokalni promet, samo teretni ili samo putnički odnosno istodobno i putnički i teretni promet. Za kratke udaljenosti željeznički putnički promet obavlja prigradska i gradska željeznica dok u nekim mjestima je prisutna podzemna željeznica. Neke od prednosti željezničkog prometa naspram cestovnog su sljedeće: mogućnost prijevoza velike količine tereta sa malim troškovima, neovisnost o vremenskim uvjetima, velika sigurnost, brzina i udobnost. Različitim tehnologijama kombiniranog tj. integralnog teretnog prometa te se prednosti posebno naglašavaju, pogotovo u prijevozu na veće udaljenosti, dok su za manje udaljenosti prikladnija teretna cestovna vozila. Ipak, željeznički promet suočava se i s određenim nedostacima: kao linijski oblik prometa, ne omogućuje prijevoz „od vrata do vrata“, putnici često moraju presjedati, a na prugama s manjim prometom vlakovi rjeđe prometuju. [1]