Tonzilektomija je najčešća operacija kod pedijatrijske skupine. Iako se smatra gotovo potpuno bezopasnom, tu se skriva puno potencijalnih opasnosti koje mogu biti usko povezane s postoperativnom njegom i potencijalnim komplikacijama. Sestrinske dijagnoze, općenito, a tako i u skrbi za bolesnika u pripremi za operativni zahvat i postoperativnu njegu, uključuju edukaciju bolesnika, ili člana obitelji u planu zdravstvene njege. Istraživanja nalaze da informiranje i edukacija bolesnika imaju značajan učinak na postizanje boljeg ishoda liječenja i oporavka nakon bolesti. Edukativni pristup na klinikama često se provodi uz visoku angažiranost i dobru volju naročito medinskih sestara. Cilj ovog rada bio je procijeniti dosadašnji edukativni pristup na Zavodu za otorinolaringologiju u KB „ Merkur“ u Zagrebu, upućen djeci i roditeljima, vezan za tonzilektomiju i postoperativni oporavak, te identificirati specifične edukativne ciljeve radi poboljšanja pristupa djeci i roditeljima. Provedeno je istraživanje anketnim upitnikom u tri skupine ispitanika: roditelji tonzilektomirane djece, roditelji tonzilektomirane djece s postoperativnim krvarenjem i djelatnici Zavoda za otorinolaingologiju KB „Merkur“. Rezultati istraživanja ukazuju na općenito vrlo dobru ocjenu dosadašnjeg edukativnog rada s bolesnicima. Nedostatna hidracija i bol najveći su problemi u postoperativnom tijeku, a roditelji ne znaju dovoljno o davanju tekućine i analgetika. Prepoznaje se nedostatak edukativnih materijala namjenjenih dječjoj populaciji i mladeži. Rezultati za djelatnike otkrivanju spremnost za poboljšanje edukativnog pristupa, a najznačajnijim se smatraju nedostatak određenog prostora, vremena i standarda edukacije. Temeljem rezultata istraživanja, učinjena su sljedeća poboljšanja u edukaciji bolesnika i njihovih obitelji: korekcija dosadašnjeg letka i sadržaja na internetskog stranici, s naglaskom na edukaciju o hidraciji, te osmišljavanje specifičnog edukativnog letka za populaciju mladeži. Za populaciju mlađe djece, autorica je kreirala i osmislila slikovnicu koja primjereno pristupa toj populaciji u obradi teme kako se pripremiti na operaciju tonzila i na ponašanje nakon operacije. Zaključno, edukativni pristup bolesnicima dječje dobi i mladeži, i njihovim roditeljima, ima svoje specifične zahtjeve u odnosu na standarde edukacije, koji mora slijediti najbolja stručna znanja i dobno specifični pristup. Poboljšanjem edukacije očekuje se smanjenje postoperativnih komplikacija u sljedećem periodu.