Tema rada je opisati kako očuvati najbolju moguću kvalitetu života bolesnika s traheostomom i njegove obitelji. Rad nastoji prikazati širinu sestrinskog pristupa u prepoznavanju i rješavanju problema iz područja procesa sestrinske skrbi kod bolesnika s traheostomom. U uvodnom dijelu prikazani su anatomija i fiziologija traheje, dijagnostičke pretrage, znakovi respiratorne insuficijencije i vrste operativnih zahvata. Rad se nastavlja sa ulogom medicinske sestre i posebnostima zdravstvene njege kroz perioperacijsko i postoperacijsko razdoblje. U radu je istaknuta i važnost kvalitetne fizičke i psihološke perioperacijske pripreme koja uvelike utječe na postoperacijsku prilagodbu i očekivanja bolesnika. Na taj način uklanjaju se osjećaji tjeskobe i straha koji su često uzrokovani neupućenošću, netočnim informacijama i utjecajem različitih predrasuda. Navedene su i važnosti samostalnosti i edukacije bolesnika u aktivnostima samozbrinjavanja kao bitnog čimbenika za prihvaćanje samog sebe te ponovnu socijalizaciju bolesnika. U radu je također obrađena i uključenost bolesnikove obitelji u zdravstvenu njegu koja je od neprocjenjive važnosti za bolesnikov oporavak, poboljšanje smanjenog samopouzdanje i osjećaja nedostatka kontrole te daljnjeg povećanja subjektivne kvalitete života. Prikazan je slučaj kvalitete života obitelji i bolesnika s traheostomom. Mjerni instrument je „WHOQOL BREF“ upitnik Svjetske zdravstvene organizacije koji je primijenjen na g. L.P. i njegovoj supruzi te jedanaest obrazaca zdravstvenog funkcioniranja prema M. Gordon. Bolesnici s traheostomom i njihove obitelji često su suočeni s ekonomskim problemima kao što su smanjenje radnih mogućnosti, rad u pasivnoj poziciji, napuštanje posla i prisilno umirovljenje. Traheotomija zbog svega navedenog često dovodi do značajnih mentalnih i emocionalnih poteškoća kao što su anksioznost i depresivnost, te snižene pozitivne percepcije vlastite slike tijela. To utječe na smanjenu brigu o sebi, lošijim interpersonalnim odnosima i općenito smanjenom osjećaju blagostanja, odnosno lošijom kvalitetom života. Medicinske sestre su prve u doticaju sa oboljelima i one imaju značajnu ulogu u poboljšanju kvalitete života bolesnika s traheostomom. Svojim znanjem, profesionalnošću, iskustvom i vještinama mogu pomoći u promicanju kvalitetnijeg života bolesnika s traheostomom i njegove obitelji. Pridržavanjem profesionalnih standarda, stručnim unapređenjem, izobrazbom, upravljanjem kvalitetom i financijskim planiranjem kvalitete i sigurnosti liječenja i pružanja usluga može se unaprijediti, ali postići i zadovoljstvo zaposlenika i bolesnika. Osim toga, društveni odnosi bolesnika s traheostomom je područje u kojem treba aktivnije djelovati. Češćim informiranjem javnosti, održavanjem tribina, edukacijama stanovništva mogu se smanjiti predrasude i povećati prihvaćenost oboljelih u društvu što im je bitno za poboljšanje samopercepcije u/s promijenjenim izgledom i načinom komunikacije te unapređenjem kvalitete života bolesnika i obitelji s traheostomom.