Abstract | U ovom radu sam htio prikazati zapravo kompleksni svijet snimanja te postprodukcije
bubnjeva. Od postanka mikrofona, bubanj je bio ozvučen njime. Počeo sam baš sa tim
eksperimentima, jedan mikrofon, razne pozicije. Najviše utjecaja u situacijama gdje imate manje
mikrofona, osim samo zvuka bubnjeva, ima prostor u kojem se snimaju. Dodavanjem više
mikrofona sam mogao snimiti svaki element sviranja detaljno, ali je soba na kraju uvijek
odigrala veliku ulogu što se tiče punoće zvuka. Bez osjećaja prostora se gubi sama snaga i
veličina ovog instrumenta, zato sam u svom finalnom radu veliki fokus obratio prema prostoru i
prema tome da što više mikrofona uhvati taj zvuk. Kroz daljnje eksperimentiranje i konzultacije
sa svojim mentorom, shvatili smo da je važno i smisliti nekakvu izvedbu koja se može pratiti,
kako samim sviranjem tako i odabirom mikrofona. Naprimjer kada se nešto svira tiho i mekano
je čak zanimljivo bilo da mikrofon bude daleko i sa što više reverbacije sobe, a zatim kad krene
nešto glasno i žestoko, mikrofoni koji su blizu „izvlače” tu energiju tih udaraca. Razmatrali smo
opciju postavljanja mikrofona na nestandardnoj poziciji s obzirom na to da je finalna izvedba
bila snimana u garaži. Jedan od zanimljivijih mikrofona što se tiče pozicije, bio je postavljen na
što dalje od bubnja prema središtu kompleksa te se otvorenim vratima garaže dobio dodatni efekt
predivno prirodnog „reverba”. A drugi je bio ispred samog bubnja u akustičnoj gitari, zanimljivo
je ispao jer kao da se produbio zvuk samih bubnjeva te dizanjem i spuštanjem tog mikrofona u
„mix“-u se postigao odličan efekt. Zatim slijedi postprodukcija, koja je bila rađena s ciljem
suptilnosti, u smislu održavanja prirodnog zvuka bubnjeva. No, i dalje je prisutna, naročito jer je
se u vrhuncu izvedbe težilo prema modernom intenzivnom zvuku bubnja. Iz tog razlog se uvode
raznim samplovi i efekti kako bi se postigao taj dojam. Ostatak se fokusira na odabir mikrofona
te dizanje i spuštanje volumena „fadera,” da se dobije željeni efekt, na primjer nekim phaserima
bi to bio nekakav phaser koji se desi brzim pomicanjem ili samo više ili manje nekog mikrofona .
U ovom djelu se isto tako događa izvedba koja prati dionicu bubnjeva, nekako se potpunjuju
zajedno i efekt i zvuk samih bubnjeva se pojačava najviše sa postprodukcijskim „igranjem“.
Zaključak nakon postprodukcije bio je da se, očekivano, može sve i svašta, ali s ciljem da se
održi prirodni zvuk bubnjeva koji postupno prelazi u moderan. Također, sam htio dočarati kakvi
se sve različiti zvukovi mogu postići različitim mikrofonima, mijenjanjem njihovih pozicija i
efektima. Spoj samog sviranja i postprodukcijske, rekao bi, izvedbe trebao je pobliže pokazati
zvučnu sliku bubnjeva. |