S obzirom na nepovoljan učinak na zdravlje ljudi i na kvalitetu zraka koji udišemo, ispuštanje krutih čestica iz nepokretnih izvora strogo je regulirano zakonskim aktima i podaktima iz područja zaštite okoliša. Radi utvrđivanja ispuštene koncentracije krutih čestica potrebno je provoditi mjerenja emisija krutih čestica na spomenutim nepokretnim izvorima. U ovom diplomskom radu razmatra se upravo tematika mjerenja emisija krutih čestica u zrak iz nepokretnih (stacionarnih) izvora. Tema ovo diplomskog rada isključivo se odnosi na povremena mjerenja koja se bitno razlikuju od kontinuiranih, te ista predstavljaju referentne metode mjerenja čestica. U ovom radu spomenuta su i kontinuiranih mjerenja te je navedeno zašto, kako i gdje se takva mjerenja provode i koja je razlika između kontinuiranih i povremenih mjerenja. Opisane su metode mjerenja, potrebna oprema, osiguranje kvalitete mjerenja, način iskazivanja rezultata mjerenja, način vaganja i određivanja mase krutih čestica, svođenje na standardne uvjete i svođenje na zadani volumni udio kisika koji je propisan za određenu vrstu procesa. Smanjivanje emisija krutih čestica bitan je aspekt očuvanja kvalitete zraka, te su u radu navedene tehnike smanjivanja emisija krutih čestica iz nepokretnih izvora. U eksperimentalnom dijelu rada prikazani su rezultati mjerenja emisija krutih čestica u realnim uvjetima, na jednom energetskom ispustu na području Republike Hrvatske. Mjerenja su provedena na kotlu maksimalnog toplinskog učinka 21 MW i to prilikom maksimalnog opterećenja. Svakako je bitno napomenuti da je na ispustu instaliran uređaj za smanjivanje emisija krutih čestica – elektrostatski filtar. Napravljena je usporedba rezultata mjerenja s uključenim elektrostatskim filterom i bez uključenog elektrostatskog filtera.