U ovom završnom radu prikazane su osnovne vrste stropnih konstrukcija najčešće primjenjivanih u viskogradnji s naglaskom na analiziranju stropnih konstrukcija koje se najčešće upotrebljavaju za stropove većih raspona. Strop je jedan od osnovnih konstruktinih elemenata zgrade. Glavne karakteristike stropa su da dijeli prostor i formira katove ili etaže, preuzima vertikalna i horizontalna opterećenja, prenosi ih na ostale konstruktivne elemente, nosi slojeve poda s gornje strane te slojeve podgleda s donje strane. Stropovi se sastoje od tri osnovna dijela, a to su nosiva konstrukcija, slojevi poda te podgleda ili plafona. Osnovna podjela stropova prema načinu izvođenja je na monolitne stropove, polumontažne i montažne stropove. U radu je posebno analiziran i opisan proces te način gradnje stropnih konstrukcija na dva načina: montažnim sa šupljim montažnim pločama te monolitanim s naknadnim prednapinjanjem. Analizirana su oba načina gradnje te istaknute prednosti i nedostaci svakoga. Opisani su osnovni sustavi i načini izvođenja montažne gradnje te proces i način naknadno prednapinjanja stropnih konstrukcija. Oba načina savladanja stropnih raspona moguća su na razne načine i raznim sistemima, no u globalu svi ti sistemi uvelike nalikuju jedan na drugi te se razlikuju samo u detaljima. Kod montažnih stropnih konstrukcija razlikujemo nekoliko osnovnih načina savladavanja potrebnih raspona. To su montažne stropne konstrukcije od šupljih ploča, rebrastih ploča, masivnih ploča, kompozitnih stropnih konstrukcija, sitnorebrastih stropnih konstrukcija te stropova od gredica i ispuna. Kad je riječ o naknadnom prednapinjanju, postoji veliki broj različitih sistema, no svi su slični trima najpoznatijim i najraširenijim sistemimam. To su BBR, Dywidag (Dywidag System international, DSI) i Freyssinet. Na konkretnom primjeru analizirana su oba načina s posebnim naglaskom na ekonomski aspekt.