Posljednjih godina pojam "kibernetička sigurnost" postao je široko korišten pojam. Međutim, kao i kod mnogih žargona, čini se da postoji vrlo malo razumijevanja što taj pojam zapravo podrazumijeva. Iako to možda nije problem kada se pojam koristi u neformalnom kontekstu, potencijalno može uzrokovati značajne probleme u kontekstu organizacijske strategije, poslovnih ciljeva ili međunarodnih sporazuma. Područje kibernetičke sigurnosti postaje sve važnije zbog sve veće ovisnosti o računalnim sustavima, uključujući pametne telefone, televizore i razne uređaje koji čine Internet of Things. Kritične infrastrukture igraju vitalnu ulogu u pružanju potpore modernog društva. Pouzdanost, izvedba, kontinuirani rad, sigurnost, održavanje i zaštita kritičnih infrastruktura nacionalni su prioriteti za zemlje diljem svijeta. Europska unija poduzela je prvi konkretan korak u obrani od kibernetičkih prijetnji 2016. godine s „Direktivom o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava“ (NIS direktiva) propisivanjem državama članicama da usvoje strože standarde kibernetičke sigurnosti. Pretpostavlja se da će u budućnosti glavna meta napada biti kritična infrastruktura te je vrlo važno razumjeti i ulagati u zaštitu kritične infrastrukture. Cilj ovog završnog rada je pokušati dati jasnu sliku o kibernetičkim napadima i osnovnim metodama prevencije koje će pomoći unutarnjim revizorima da procijene ima li organizacija odgovarajuću zaštitu od napada. Također, ovaj rad istražuje ranjivosti i prijetnje s kojima se susreću moderne kritične infrastrukture te njihova zaštita. Za ljude razumijevanje kibernetičkog kriminala pomaže da ne postanu žrtve određenih zločina, poput krađe identiteta.