Održivo planiranje urbane mobilnosti rješava izazove današnjice koji se odnose na problematiku prenapučenosti gradova, povećanja motornih vozila, zagađenje okoliša i slično. Glavni cilj Plana održive urbane mobilnosti je smanjiti upotrebu privatnih vozila s pogonom na fosilna goriva. Fokusira se na održive načine putovanja, posebno aktivnu mobilnost (hodanje i biciklizam), za koju je karakteristično da je najzdravije, ekološki najmanje kontroverzno, ekonomski najracionalnije i socijalno najpravednije. Te prednosti čine aktivnu mobilnost najpovoljnijim načinom u smislu održivosti iako jest podržana i drugim modernim paradigmama za stvaranje zelenih, zdravih gradova u kojima je ugodno živjeti. Postizanje značajnog povećanja aktivne pokretljivosti za svakodnevna putovanja zahtijeva značajno poboljšanje uvjeta za hodanje i vožnju biciklom uspostavljanjem sustava sigurnih, udobnih, izravnih i atraktivnih infrastruktura i ekskluzivne rute za pješake i bicikliste. Sveobuhvatno smirivanje prometa, mjera planiranja Plana održive urbane mobilnosti, sve je više prepoznato kao jedno od učinkovitijih pristupa. Njegovi su osnovni elementi veća postavljena područja, najčešće u stambenim četvrtima, oko škola i u gradskim središtima, gdje pješaci i biciklisti imaju prioritet. Pored dogovora da se smanji brzina i obujam motoriziranog prometa s ciljem poboljšanja sigurnosti prometa, uključuje i redizajn javnog otvorenog prostora s ciljem poboljšanja kvalitete života, okoliša i mijenjanje putničkih navika u održivije. U ovom diplomskom radu analizirati će se postojeća održiva prometna rješenja s posebnim naglaskom na učinkovitost implementacije zone smirenog prometa u gradu Čakovcu.