Prema Uredbi (EZ) br. 178/2002 hrana je: „svaka tvar ili proizvod prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je konzumaciji ili se može opravdano očekivati da će ga ljudi konzumirati”. Kao jedan od najvažnijih alata za osiguranje zdravstvene ispravnosti hrane, zakoni i propisi o hrani precizno definiraju maksimalne dopuštene razine za pojedine kontaminante u hrani bez štete po ljudsko zdravlje. Neki od najčešće spominjanih i analiziranih kontaminanata su mikotoksini te ostaci pesticida, čija je kontrola nedvojbeno važna za sigurnost i kvalitetu hrane. Vodeći se zakonima i propisima, razvijene su metode za utvrđivanje prisutnosti određenih tvari u hrani, primjerice primjenom tekućinske kromatografije s tandemskom spektrometrijom masa (LCMS/MS), pri čemu se posebna pažnja usmjerava na pripremu uzorka za određene skupine spojeva uz korištenje validiranih analitičkih metoda, provjerenih kako bi se dokazala njihova učinkovitost i usklađenost sa zakonskim propisima.