Tema ovog završnog rada odnosi se na koncept, sadržaj i značenje omladinskog lista Susreti u koprivničkoj medijskoj povijesti. Fokus je na temama koje list obrađuje, a govori se i omladinskom tisku uoči i tijekom Hrvatskog proljeća, koje je za vrijeme izlaženja koprivničkog lista bilo u punom zamahu. Već od prvog broja bilo je uočljivo da list, koji je izdavala Općinska konferencija Saveza omladine, uređuju i većim dijelom pišu mladi i angažirani koprivnički intelektualci, od kojih nitko tada još nije bio profesionalni novinar. List je u potpunosti odstupao od pristupa tradicionalnih lokalnih tiskovina, pogotovo tadašnjeg politički kontroliranog Glasa Podravine, a kojim je bio i u stalnom sukobu. Susreti su bili naglašeno otvoreni i kritički usmjereni prema lokalnim zbivanjima, bez tada uobičajene autorske autocenzure. Bili je u potpunosti okrenuti prema čitateljima, istovremeno i podozrivi prema političkim strukturama, tako da su tijekom kratkog izlaženja burne 1971. godine stekli zamjetnu čitanost. Pisali su, naime, ono što su mnogi mislili, ali se i tome nisu usuđivali javno progovarati. Prvi je broj izašao u travnju 1971. godine, a glavni mu je urednik bio politolog i praški postdiplomac Ratko Aleksa. U podnaslovu je stajalo da je to “smotra suvremenih prosudbi mladih Podravine”, a uredništvo je svoju tiskovinu smatralo „anti-časopisom“ i „anti-revijom“. List je u političkom smislu bio spoj radikalnih ljevičarskih ideja i proljećarskog nacionalnog zanosa, o čemu svjedoči i tekst Franje Tuđmana. Politički su pritisci, pogotovo iz Općinskog komiteta SKH Koprivnica, doveli do njegova gašenja već nakon tri sveska, s tim da su u posljednjem broju neke misli cenzurirane, i to precrtavanjem pojedinih rečenica. Za prestanak izlaženja bila je dovoljna obustava financiranja lista, čak i bez formalne zabrane izlaženja. Istu je sudbinu nakon pada proljećarskog partijskog vodstva doživjela većina tadašnjih hrvatskih omladinskih listova.